BEŠE LETO


Jedne večeri sa svojom lepšom polovinom se stadoh prošetah našim veličanstvenim i prelepim gradom. Gradom kulture i tolerancije gdi svi žive u slozi i veselju okupljeni oko jedne misli, kako sve te ljude zabaviti i zadržati ih što duže u našem gradu..

Na našim ulicama i baštama u večernjim časovima i zatvorenoj zoni šetališta za stare i mlade i kućne ljubimce. Zabavljali su nas ulični artisti i klovnovi umetnici svetskog glasa i stasa kao i likovni umetnici sprejeva koji su stvarali prava mala umetnička dela i slikama fantazija oduševljavali sve prisutne koji su želeli ulepšati koji zid stana njihovima delima.

Neki su se želeli slikati sa pomenutim umetnicima i iste selfije podeliti na društvenim mrežama kao i ovi murali kojeg su vašeg autora oduševili i morao iste ovekočiti blicom aparata i sačuvati u svojim..

Deca ko deca živa i vesela svoje trenutke trošile na žmurke i pravljenje nestašluka oko spomenika podignutim čika Peri našem vođi i oslobodiocem ne tako skoro od brojnijh neprijatelja tih godina…

Produžetak leta sa još kojim trenucima lepog vremena koje beše krasile plaže i mamile osmehe svih u ladovini breza i miholjskog leta polako se ali sigurno menja ?! Noći sve hladnija, a jutra sveža i sunce sa zakašnjem izlazi na istoku sa prvim radnim danim donosi mrskost i nevoljnost svih ranoranilaca.

A onomad smo čuli na vestima sa naletima ladnog vetra koji su navukli oblake sa one strane Dunava kod komšija da je bio pravi nalet tornada i ovde je napravilo probleme kojekude i jesen koja opominje beše leto je a više nije…

Autor:Goran Popnovakov 2020