RAVNICA NAŠA

Ravnico voljena i naša još malo pa ćeš ostati pusta i sama samo će vetrovi, kiše pa možda i sneg biti tvoji posetioci. Ali mi te i takvu volimo i zaboravit te nećemo…Tek po koji stanovnik pustare će pretrčavati tvoje skrivene staze i puteljke iza onog brežuljka skrivati se od lovaca u paru i čeke..

Jer ti si nam dala sve ono što volede smo da ištemo i iskamo cele godine sa kišicom i voljenim suncem obasjana na tvojim pustarama. Dokle pogled seže sa poleglim kukuruzom od leda velikog i vetrine besne koja je protutnjala sa severa ladnog uvlačići nam se pod kožu stvarajući nam jezu makar što još traje miholjsko leto sa jutarnjom rosom i toplim danima celim..

Iščekivajući dosadne jesenje kiše na kalendaru i zimu na pomolu tvoje pustare će ih dočekati sa tužnim licem musavim i mokrim prljavim od blata crnog što nanese vetrina ljuta i kiša jaka…Prekriti tvoje tragove snegovi beli skriveni od pogleda radoznalih koji su se gubili u daljini i poslednjim osvrtom na tebe i tvoje stanovnike odlazeći u nepoznato ravnico voljena i naša …

Autor:Goran Popnovakov 2023