NOSTALGIJA
,, Kuvaru gde je moj hosenfefer “ poznata uzrečica iz crtanog filma o Dušku Dugoušku i kralju i kuvaru koji se mučio da skuva neko jelo po želji me vraća u neka sretna i lepša vremena. Voleo sam da gledam te crtaće tih godina kada je na TV bio samo jedan program i omiljene serije i filmovi…
Naučne emisije Opstanak kao i dečije Branka kockice, slovo na slovo. Neko lepše vreme je bilo tih godina deca su se obrazovala i odrastala. Uz poznate glumce i voditelje emisije kviskoteke Olivera Mlakara i Minje Subote voditelja emisije muzički tobogan šarmantne i načitane koji su zabavljali i uveseljavali tolike narodne mase širom Jugoslavije !
Voleli smo domaće serije Kamiondžije, Majstorska radionica, Bolji život, Otpisani i ratne filmove gde su verno prikazane bitke uz veliki budžet države partizana i nemačke armije gde nam je Valter bio super junak tog vremena…
Sećam se i drugih naslova stranih serija Sandokan, Marko Polo, Šogun i neprevaziđene Mućke doživljaja Delboja i Rodnija. Neki kultni i bezvremenski naslovi filmova Maratonci, Balkanski Špijun, Ko to tamo peva, spisak se koji se proteže u nedogled takva inspiracija i energija za kreativnost koja je postojala u majstorima kinomatografije ?!
Slušali smo domaće i strane muzičke grupe Bijelo Dugme, Riblja Čorba, EKV, Yu Grupa ili Bitlse, Rolingstonse, Pink Floyd koji su na indirektan način uticali na milione i vršili tihi bunt protiv sistema i vlasti svake države i pojedinca pojedinačno ?!
Moda je pratila trendove Evropskih i svetskih pista i muzičke spotove na MTV-u…koja je kroz hit filmove uticala na mladež širom planete ! Gledajuće neke stare snimke na TV-u shvatio sam kako nam je bilo dobro i lepo, živeli smo jedan san koji nas je sve okupljao pod istom mišlju kako smo zaštićeni od nekih spoljnih uticaja koji smo čuli ili videli na TV-u. Slušali smo kako se vode ratovi u Vijetnamu, Čehoslovačkoj, rat na bliskom istoku ili previranja na Kubi ?!
Gledali smo svoja posla, mislili smo samo kako ćemo ići na more ili u šverc u Rumuniju i Čehoslovačku da pijemo njihovog piva, voleli smo i njihove žene a pogotovo Nemice na moru, mlade i jedre bez muževa. Puni džepovi para, firme koje su delile viškove svakog meseca pomoć ova, pomoć ona solidarnost na delu kome je ona bila potrebna. Lepa sećanja na ta vremena mi ne daju da zaboravim i kroz sve one tekstove koje unazad nekoliko nedelja pišem. Voleo bi da doprem do nekih odgovornih i nesretnih ljudi da vidim šta se dešava u njihovim glavama ? Da stalno smišljaju planove za sukobe i ratove kao njihovi predhodnici koji su sve ove zamesili i uništili ?!
Mogu samo da dodam,, Sram vas bilo, zar vam nije bilo dosta “ ponašate se kao mala deca drugog objašnjenja nema za njihove postupke. Moramo se boriti protov ovih bolesnih umova koji neznaju za bolja i lepša vremena ! Verovatno su imali nesretna detinjstva gde su ih očevi tukli i maltretirali na svakom koraku, to je jedino logično objašnjenje ?!
Jedna od bezvremenskih serijala i proročkih vizija raspada Jugoslavije bili su Top lista Nadrealista koji su čitali između redova i indirektno upozoravali ljude na moguće scenarije haosa. Sve se ovo moglo sprečiti ?! Da li je moglo ?