KUĆNI LJUBIMCI
Kućni ljubimci u svakom od nas budi osećaj nostalgije, radosti i ljubavi prema najbližim. Svako je od nas nekad imao svog ljubimca kao dobijen poklon za rođendan ili slučajno nađen na ulici ?! Sećam se kad sam bio klinac možda sam imao pet, šest godina imao mačka po imenu Marko, bio je nestašan i veseo domaći mačak. Spreman uvek za igru hvatajući loptu u letu i sve što sam mu dobacivao i uredno mi vraćao nazad kao neki izdresirani pas. Uglavnom je to bila njegova gumena lopta koju je stalno žvakao i hteo da se igram s njim, a kada se umori imao je svoje mesto iza smederevca gde se grejao i spavao posle klope. Svako jutro me je budio zavlačući se ispod ćebeta počev od nogu do lica da me liže dok me ne probudi ! Toliko je bio dosadan ko neka stenica ujedno me je lupao i šapom da ustanem. Žuti mačak Marko miljenik svih čak su ga i kerovi voleli gde je hvatao zajedno sa njima pacove, miševe, vrapce koje je bilo puno dvorište zbog hrane i svinja koje smo držali. Moj miljenik Marko je znao i da peva kad god čuje neku pesmu na TV-u ili radiu, a ponekad smo pevali i u duetu kao pravi operski pevači i bio nagrađen keksom ili što god drugim. Znao je Marko da pogleda i neki film sa takvom pažnjom tako da je svaku scenu upijao kao sunđer. Posle ponavljao neke scene iz filmova o lesiju koju smo nedeljom znali da gledamo zajedno. Toliko je bio pametan pomislio bi neko da je neki moj drugar sa mnom, budno me je slušao šta mu govorim, uglavnom su to bile sličice fudbalera koje sam mu pokazivao ?!
Godine su prolazile kako sam ja odrastao on je stario, sve mu je bilo teže da se pokrene za loptom, uvek je mu je bilo hladno, samo je spavao i jaukao na svaki moj dodir. Nije me više budio kao kad sam bio klinac ali se uvek bio obradovao kada me vidi, kao malo mače koje sam našao na ulici. Bio mi je najbolji drug, ljubimac kojeg sam voleo kao najrođenijeg dok nije uginuo od starosti ili trovanja u komšiluku desetak godina kasnije ?!
Ovakvih i sličnih priča ima na hiljade u ljudima budi neku setost, nostalgiju, žalost i radost kad su bili mali za nekim lepšim vremenima kada nismo imali mnogo kao sadašnji klinci. Kada nam je običan kućni mačak bio drugar, igračka i čuvar da se snjim igramo i bio sasvim dovoljan da ispunimo svoje vreme tonući u svoj izmišljeni svet mašte.
Autor:Goran Popnovakov 2016