HA,HA,HA
Ajde da se svi nasmejemo da zaboravimo tužnu i sumornu sliku naše realnosti samo na jedan dan i kažemo to se ne dešava kod nas ? Da možemo da pomislimo kako je sve to izmišljeno i da postoji samo u našim snovima i da maštamo o nekom boljem sutra uz pesmice našeg Branka kockice koji nas je uveseljvao, vaspitavao i okupljao na jednom mestu kad smo bili klinci…
Kad nam je za sreću bilo dovoljno jedna reč naivnog drugara iz ulice- Hajde napolje da se igramo žmurke ili da dobijemo od mame namazano parče hleba za pekmezom i podelimo sa simpatijom iz razreda. Da se veremo na drveća i skačemo u seno sa prikolice, beremo zovu i višnje za sok koje će nam napraviti naša bajka po njenom receptu. Odemo na šlajz na kupanje i pecanje iz dedinog čamca vatamo šarane i ostale fele riba pa ondak ih na obali na talandari reš pekli, pa dobro osolimo prste da poližemo od miline i lepote jedne i smažemo.
Da nam neka viša sila dozvoli da se vratimo u vreme naših dedova i očeva kada je sve bilo prosto i sporije bez ovih silne tehnike i uređaja koje nas je u potpunosti promenula, našu ličnost i samu srž našeg postojanja. Kada nam je važnije šta je neko rekao i objavio na društvenim mrežama ili postavio neku sliku nekog nemilog događaja uz lajkove i komentare ponovo sve to ponovo preživljavamo ?! Postali smo sumnjičavi, oholi, gordi, hvalisavi, lažljivi i prevaranti a ponajviše prema sebi jer nećemo da priznamo da smo se promenuli. Da nismo više oni isti da nam jedan lajk iz toaleta i komentari na facebook-u važniji od saveta prijatelja ili rodbine koji nam žele pomoći.
Zapali smo u društvo mrtvih pesnika gde svako ima pravo na kritiku ali na tuđ račun bez pravo na odbranu svojih prava koja su se u međuvremenu izgubila u etru kukavičluka i beznađa…Šta raditi da bi se zaboravila naša sumorna svakodnevnica, možda u jednom momentu svi isključili struju i ostale uređaje i izašli na ulice, trgove, izletišta i kupališta i počeli međusobno razgovarati uz široke osmehe veselili se novom danu ?! Smejte se, samo se smejte ha,ha,ha…Hvala na pažnji..
Autor:Goran Popnovakov 2018