VEROVALI ILI NE
Verovali li ne čuo sam razne priče u našem selu koje ko bio i šta radio po komšiluku, šoru i sokacima tih posleratnih godina kada smo svi bili siromasi željni svega i svačega. Bez brašna, šećera, soli i masti kada smo sve dobijali na tačkice i u ono vreme Trumanova jaja u prahu kao humanitarnu pomoć tih posleratnih godina..
A ljudi ko ljudi iskoristili ono što što su džabe dobili a posle prodavali po pijacama i delili rodbini što kažu i sirće je slatko kad je džaba.. Svako je nešto činio što mu odgovara po šlajzu fatao ribe mrežom prodavaći po pijacama sveže ribe tek uvaćene svakog jutra do zime i ladnih dana uz ispijene frakliće domaće rakije i povike – Evo sveže ribe..
Prosti ljudi živeše tih godina kada su vesti retko i sporo dolazili u naše selo a kad bi i došle bile tolko bajate da nje bilo vajde i reći kome jer su davno prošle a ako je iko i spomeno nešto ta vest je primljena sa rezervom jer je bila mesecima stara i nije bila važna nikom..
Bilo je i onih životnih ko je sa kim i kad nešto radio da je bilo i sramota što god reći a dnevno političke zaboravljena istog časa jer su se ljudi bojali svoje senke..Tek po koja je ostajala u sećanju ko se ženio il umro, a telefon u selu je bilo samo u pošti i imao ga je predsednik sela u svojoj kancelariji kad je predavao dnevne izveštaje po naređenju..U bircuzu se mogla čuti i neka nova i lepa vest jer su pijačari išli na pijacu u Rumu il u Šabac kad su bili pijačni dani…
A seoske priče sa masnim počecima i još masnijim krajem koje s kim i kad pravili štetu, ko se oždero il napravio neki kuršlus to se posebno prepričavalo iz balon vina i rakije na šamlici na šoru i verzijama istine svakog pojedinačno ?! Verovalo smo svemu što čujemo kao da smo lično doživeli i proživeli ispričano a navek je postojo neki uncut koji je to lepo znao da upakuje u celofan.
Voleli da se šalimo na nečijoj klupi ispred kuće i ispredali svake večeri druge priče sa neverovatnim krajem- Verovali ili ne…
E moji verni pratioci, hvala vam na svemu..
Sviđa mi seSviđa mi se