ŠAH
Budi baba svog unuka jedne subote na fruštuk negde blizu podneva veli dedi kako se njen unuk umorio od škole i da mu treba san i odmor od svega. A deda iz druge sobe dobacuje- Dobro da si ga digla iz kreveta prođe dan a treba nešto i poraditi po avliji- A šta si dosadan poradićeš ti drugi dan pusti ti mog unuka on je najbolji na svetu ?!
Unuk Marko beše srednjoškolac završne četrvte godine matematičke gimnazije dobar đak i dobitnik više nagrada sa takmičanja matematike, fizike i hemije. Vrsni poznavalac šaha i drugih društvenih igara bio je miljenik svih u školi gde je išao a ponajviše drugarica koje su ga okruživale.
Voleo da svima da pomogne, bio drugarčina i prijatelj za sve, predsednik razreda i predstavnik škole na školskim olimpijadama i organizator više sekcija u školi gde je pohađao. Ustade Marko još bunovan traživši od svoje babe da mu prvo skuva kafu zapalivši cigaru i sedne za astal gdi je njegov deda sedeo i rešavao ukrštene reči iz dnevnih novina. Pita Marko dedu- Šta radiš dedika moj ? – Pa zar ne vidiš čitam novine i ukrštam reči odgovara onako osiono. – A kad si sinoć došao jer znaš da imamo posla preko glave, a lepo sam ti rekao juče znaš da sam se ušinuo onomad kad sam krunio kuruz ?!
– Evo dedika sad ću ja na brzinu da poradim čim popijem kaficu i ispušim koju cigaru u tom i bajka donese kafu. Marko spazi ispod komode gdi stoji televizor stari šah ukrašen duborezom i ručno pravljenim figurama sa posvetom sa unutrašnje strane krasnopisom sa nekog takmičenja u Rusiji održanog 1965god. Priupita ga unuk- Deda odakle ti ovaj stari šah vidim da nešto piše al ništa ne razumem jesi li ti njega kupio ili ti je neko dao ?- E moj Marko pa ti ne znaš ništa o meni ja sam ti evropski prvak u šahu, pobeđivao sam na raznim takmičenjima po Jugoslaviji a te godine sam poslat na neku rusku olimpijadu od strane države.
– Pa ja nisam znao da ti znaš da igraš šah nikad se nisi hvalio niti igrao ?!- Eno puna šupa priznanja i zahvalnica u nekoj kutiji su treba ih samo pronaći. Ajde oblači se da vidiš šta je tvoj deda bio nekada, i stvarno nađe deda kutiju punu medalja, zahvalnica i nagrada i kad je počeo da ih vadi nikad kraja tome.- Au deda pa to sam ja na tebe povukao da volem šah da igram a nisam ni znao. Vrativši se u kuću spomene deda- Ajde da odigramo koju partiju dok popiješ kafu i dođeš sebi.
Otvori deda šah i izvadi stare figure iz njega poslaže ih polako i po redu i kaže unuku- Počni ! U par poteza pobedi unuka odigravši par partija zaredom nedavši mu ni da započne. Kad Marko se počne buniti i ljutiti- Pa ti deda varaš, neću više s tobom da igram slagao si me da ti nemaš pojma o šahu i odmakne se od astala i izađe na avliju da se izduva. Ispali cigaru na brzinu i uđe opet unutra a deda taman namestio za novu partiju. – Ajde sedi Marko da te deda nauči kako se igra pravi šah i tako nastaviše igrati da je i mrak počeo padati, a vreme ručku davno prošlo kada baba viče iz sobe- E sad je dosta sad ću ga baciti u šporet igrate tu celi dan muka mi je od vas, ja pregladnela čekavši vas za astalom ?! A Marko veli – Baba evo sad ćemo samo još jednu partiju da odigramo…
Zahvaljujem na podršci..
Sviđa mi seSviđa mi se