POVRATAK
Eto ja nešto razmišljam o svemu onom što me vraća u prošle dane, dane lepe, lude, interesantne, nevine pune uzbuđenja radovanja i neispričanih priča moga detinjstva koje su se zaboravile onako usput tokom odrastanja i školovanja koje su me promenule i uputile u neke druge staze života i razmišljanja.
Tih godina kada smo bili mladi naivni i bezbrižni puni energije sa nekim ciljem i snovima o boljem životu, putovanjima koji su bili negde u vazduhu sa slatkim željama koji su nas ispunjavali radujući se dobijenim malim stvarima. O dobijenoj tablaroni čokolade i to najveće iz Nemačke i bicikla od nekih rođaka koji su nas posetili nekog leta tih sretnih osamdesetih…
Sa društvom iz kraja planirali pravljenje roštilja na obližnjem terenu gde su se okupljali svi oni željni druženja uz muziku sa kasetofona i nezaobilaznim gajbama piva ili što god drugog. Odlazak na more i kupanju u slanoj vodi i veslanje u iznamljenoj sandolini od našeg Vedrana koji nas uvesavljavao pričajući viceve i besplatnim vožnjama istih blizu obale. Skakanje sa mola, puštanja sa tobogana i pecanje sa najlonom na školjke nekog šparića kojeg sam upecao hteo da ispečem i pojedem iako nije bio jestiv pa su ga na kraju mačke pojele i od silnog besa što mi nisu dali nisam hteo izaći iz ledene vode satima..
Ondak vožnje zoljice na dva deci goriva maznuta od burazera, krišom pušio cigare bačene iz kafane i nađene na ulici. Kačenja na branik autobusa kad beše zima i sve smrzuto klizajući se do škole, srećom da nisam potpo pod autobus..Sve vreme gledao filmove na videu i igrao video igrice dan i noć da nisam mogao ustati za školu i naravno dobijao kečeve zbog ne učenja i tako još što god ja nisam..
Mogao bi ja još vama pričati moje dogodovštine a sve na konto onog filma kojeg sam po ko zna koji put gledao na pinku Martia i ludog profesora. I ne bi ja tu mnogo šta dirao jedino one godine koje su se desile posle odlaska naših bratskih naroda i narodnosti i tužnih sudbina koje su nastale zbog nekih ludih glava koji su nam zagorčale život. I da se ja nešto pitam bilo tu posla za čišćenje i vučenje za uši dotičnih…
Autor:Goran Popnovakov 2019
Al se nekad lepo živelo a mislim da je sedamdesetih još bolje bilo..Eh te godine nikad više takve
Sviđa mi seSviđa mi se