LALA I SOSA
Spava lala, spava mirnim snom sa osmehom na licu sanja nešto lepo i samo maše rukama i viče- Može donesi još…Pa se umiri pa jedared skoči i vikne- A gdi je i malo meze pride prinesi. Pa se vrati u krevet i nastavi gdi je stao da pućka i pušta gasovite zvuke i izdahe- Dobro je..
A Sosa u drugoj sobi sve misli on se zafrkava sa njom pa stala vikati na njega- Jebo te otac tvoj šta me čikaš, ustaj više prođe fruštuk odavno treba raditi nešto po avlji valda..A lala spava li spava ni da se mrdne i samo puva lepše na njene grdnje i viku ?! Pa se doseti pa usu u lavor ladne vode sa bunara pa ga lepo poli a on odskoči ko oparen i opali glavu u astal gdi razbi glavu a krv počne da lipti na sve strane…
Sosa brzo neku krpu i čaršav sa astala nađe i zavi mu glavu da mu stade krv i počne ga ljubiti i izvinjavati posle toga ?! A lala počo bogarati- Soso ti me prvo poli vodom pa mi razbi glavu od silne ljubavi…A Sosa se počne pravdati- Ja mislila da se ti zafrkavaš sa mnom jer nisi ustajao dva frtalja sata a budila sam te tolko puta za fruštuk a i kakav si sinoć došo nabaren taman da dođeš sebi..
Lala zamane na Sosu al je promaši i od silne promaje ona udari glavu u ragasto i nastade joj čvoruga a lala se počne smejati ko popizdeo od silne muke i bolova a i ona sa njim i sedu na kauč. Ona se stade držati sa leve a lala sa desne strane glave zagrljeni i čašicom one dudare što je peko onomad vidali rane iznutra i spolja…Lala dobaci- A Soso što me ti razbuđuješ baš friško dobro, a ti lalo što praviš promaju baš onako da se oladiš odjedared..Seli da ručaju i seli u avliju u debelu ladovinu da svare ručak i popiju ono domaće vino što dobiše od kuma za slavu i zdravo se počeli izvinjavati i voleti posle toga da su pucale daske na onom krevetu što ga lalin deda sklepa…
Autor:Goran Popnovakov 2020