MATER
Mater ustade rano pre prvih petlova da spremi babi fruštuk i opravi odelo za put. Jer baba je imao nekih poslova u katastru u vezi zemlje koju je njegov baba njemu ostavio. Isprativši babu na kolima, mater nastavi svoj posao u kući. Namirila stoku, pomuzla kravu i spremila fruštuk deci. Otišla na pijacu, stavila ručak da se kuva, obrala višnje sve to deset sati. Još skuva sebi kafu i sede da malo odmori i počne se prisećati svojih devojačkih dana.
Mater je bila prava čigra vredna i marljiva, patrijahalno vaspitana i prava žena za primer. Kćerka jedinica čika Mike Kaćanskog lokalnog šustera. Baba ju je upoznao kada je nosio dedine cokule na popravku. A ona mete ulicu ispred kuće lepa, plave kose i tananog struka sa crvenom mašnom u kosi. Kada ju je video srce mu stade lupati ko bubanj, postao uznemiran i nekako mu je postalo vrućina. A nije baš bio sklon tome, jer je bio poznat po svojim bećarlucima i tučama. Crnokosi đilkoš sa tek potkresanim brkovima, lepo vaspitan po bečkoj recepturi je priupita ?- Dobar dan gospojica draga što ste vi vredni, a čija si ti ? Ne stignu da dobije odgovor njena mater izađe pa je utera u avliju i tarabu zalupi, a njega prekori pogledom.
Posle par dana deda ga posla po one cokule, i on se poradovao da će je možda opet videti i krenu fino udešen. Srećom ona opet bi ispred kuće, pa je priupita ?- Dobar dan gospojice nismo se stigli upoznati prošli put ?- Ja sam Pera a kako si ti zoveš ?- Ja sam Ankica, umilnim i stidljivim glasom kada ih prekinu njena mater i stanu se brecati na njega- Sram te bilo bećaru jedan, znamo mi ko si ti ?- Naša Ankica je poštena i čestita devojka i ne treba joj takav đilkoš kao što si ti ?!
Sav pokunjen se vrati kući zaboraviši za čega je bio poslat. Danima je bio potišten kad smognu snage i poseti Ankicinog babu.- Dobar dan kasti ja sam Pera sin Milana Jovića, vaša kćerka mi se veoma dopada i sa njom imam ozbiljne namere.- Znam da sam bećar i poznat u selu po tome ali se kunem Bogom i svim svecima da ću sa tim prestati. Ankicinom babi se on veoma svideo, ta njegova odlučnost i smelost a znao je i od čije je familije dao je pristanak da se viđaju. Ankica je prihvatila jer je i ona gajila simpatije prema njemu, bio je markantan sama njegova pojava sa crnim brčićima kao neki glumac beše.
Gde god da su bili viđeni bili su par za primer nedeljom u crkvi, na pijaci i na igrankama, jednostavno bila je to ljubav na prvi pogled. Ne zadugo beše i svadba posle preobraženja. Jednog lepog septembraskog dana sa puno svatova koji su se okupili a i vladika ih bio venčao u sabornoj crkvi. Svadba za pamćenje za odličnim tamburašima koji su pravili štimung i veselje za sve. U miraz Ankica dobi od svojih jutro zemlje, mašinu singericu, posteljinu i goblene, dok je Pera dobio od svog babe kuću i deset jutara zemlje.
Kako život piše romane tako i ova priča ima svoj početak i kraj. Bećar Pera sa svojom Ankicom su imali život pun iskušenja, isprativši decu na pravi put. A sebi stvorili mirnu starost u preostalim danima poštovani i cenjeni od svih.
Svaka mater je pomalo cigra 😀
Sviđa mi seSviđa se 1 person