POVRATAK
Povratak u svoju rodnu grudu koju je napustio davno posle prvih ratova, kada se još tražilo zlato po planinama i rekama Amerike. Doseljenici sa svih strana sveta odlazili put zapada i velike obećane zemlje. Utočište svima od političikih azilanata do siromašnih porodica. George Petrovic jedan od milion koji su svoju sreću našli u velikoj i obećanoj zemlji Americi. Bio je uspešan biznismen i vlasnik hotela sa nekoliko stotina soba koji je imao u centru Detroita.
Pričalo se u njegovom rodnom selu da je bio našao zlatnu žilu i od tog zlata toliko obogatio da je kupio hotel. Trgovao sa akcijama do pada berze dvadesetih godina i na njima dobro zaradio. Bavio se još nekim poslovima sa naftom i rudnicima koji su u međuvremenu propali. Do godina drugog svetskog rata kada je uspeo zaraditi milione.
Posle rata je rešio da poseti selo i uloži u svoj rodni kraj koji je bio nerazvijen. Bez struje telefona i drugih modernih stvari koje su postojale. Đorđetov povratak je iz Amerike je dočekan sa slavljem tih godina kada je zemlja bila oslobođena i bila u obnovi. Delio je svima novac, žvake i čokolade deci i bio finansijer i spasilac sela. Bio ktitor crkvi, uveo telefon i struju i otvorio prvu poštu.
Od svoje rodbine nije imao nikog jer su Nemci sve postreljali ili odveli za Nemačku na prinudni rad. Veliki dobrotvor i ktitor je morao da se vrati u Ameriku da reši svoje finansijske probleme koji su se nagomilali kretanjem akcijama na berzi koja je još uvek bila nestabilna posle velikog pada. Nekoliko godina niko nije čuo za njega. Kao da je u zemlju bio propao, dok neki đilkoš se nije vratio iz Amerike i stade pričati o njemu koji je radio u njegovom hotelu. Đorđe Petrović vlasnik i gazda hotela je izgubio sve pare padom akcija na berzi na koje nije imao uticaja i tako postao beskućnik. Gde se sve gledalo kroz prokleti dolar koji je imao vrednost koliko ti je bio dubok džep. Srećom imao je nekolko grama zlata koje je sačuvao za crne dane kao ovi što su bili došli. Vratio se u selo posle trideset i više godina. Postao predsednik sela i kao znak zahvalnosti, seljani mu napraviše kuću i dobi čak i kola sa kojima je znao da obilazi ostala sela iz okoline. Prepričavao je nestvaran život Amerike i njegova dva sveta izmeđi bogastva i siromaštva življenja. Gde je život vredeo koliko imaš novčića u tvom džepu i plaćalo zdravlje suvim zlatom.
Hvalio ovdašnje ljude kao proste, smirene i spremne svakom da pomognu, bez nekih predrasuda, makar što je sve u to vreme bilo drugačije i novo koje je dolazilo sa one strane bare. Ostala su sećanja i požutele fotografije za Đorđetom Petrovićom koji je na sve ostavio pečat nekog drugog vremena.
Je li ova prica istnita ???
https://polldaddy.com/js/rating/rating.js
Sviđa mi seSviđa mi se
Ima elemenata istinite priče, jer je naš rođak zaista imao hotel u Detroitu ! To je nama deda pričao da je slao pakete tih posleratnih godina….Ali se nikad vratio iz Amerike. Zadnji put se čulo za njega negde 1957..Ostatak priče sam završio kao lepu priču o našim ljudima u dijaspori i njihovon povratku ?!
Sviđa mi seSviđa mi se
Odlična je, baš mi se sviđa… Mogla bi biti istinita… 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se