LICIDERSKO SRCE


Spremili se jednog vikenda baba i mater sa decom da idu na slavu kod starca i tašte na svečani ručak kako je red i običaj svake godine. Spremili konje i kola kako dolikuje i krenuše do susednog sela udaljenog par kilometara. U selu beše seoska slava, skupio se sav svet a tezge pijačari postavili duž celog šora prodavajući razne đakonije što imadu ?!

maxresdefault.jpg

Jedva su se provlačili kroz gomilu ljudi koji se tu okupio, neki su komentarisali- Što si s kola krenuo ovuda ko da ne znaš da je slava danas ? Baba je znao da je seoska slava al nije računo na tolki svet koji se skupio, vido na zidu pano a ono beše neka pevaljka na njemu sa liciderskim srcem slikana da će pevati u njihovom selu. Kad mu padne na pamet- Moram babi kupiti nešto da ne bude više ljuta na mene ?! iskoči sa kola i otrči do prve tezge, kad tamo bombondžije prodaju slatkiše ne znaš šta beše lepše na tezgi. Deci kupio vune a mater alvu da jedu usput a ona ga priupita- Šta ti je u toj kesi ?- Ma nešto sam kupio babi videćeš već ?!

Brojna-publika.jpg

Kad dođoše pred kuću na ćupriji ih dočekali veseli domaćini i tamburaši kako sviraju kumu koji ih je i dovukao sa njim. To beše dedin kum sa kojim se nije video još onomad kad su išli u lov na divlje svinje od pre par meseci. Dođoše i prve komšije da vide šta se to dešava u njihovom sokaku kad tamo čitavo slavlje koje je kum napravio. Gazda Mika babin starac bi iznenađen jer nije nikog očekivao od njih samih kao i svake godine što su se okupljali. Naime kum dobio velike pare na tomboli pa rešio da časti sve pa tako i dospeo do svog venčanog kuma ?!

1541_2013032311218826.jpg

Uđoše u avliju sa svim svircima da se pozdrave sa domaćinima i uz koju čašicu rakije i špricera nazdravljali uz povike- Sretna slava domaćine i neka smo živi i zdravi povika već nabareni kum.- Gosti ajte unutra u kuću da se počastite ljubaznim glasom vredna domaćica reče okupljenim gostima. I tako seli za astal a on pun svega ića i pića da nisu znali od čega prvo krenuti ? Pa krenuli redom, red onog, red ovog pa dok nije stiglo glavno jelo već se neki najeli urke, kulena i čvaraka ko da nisu nikad jeli. Dok je stigla sarma neki već nisu mogli disati a tek kad dospelo za astal pečeno prase i jagnjetina pride nekima je tu bio kraj uz koji balon vina i rakije što popiše. Kum je samo nazdravljo uz povike- Živeli, srećom da je domaćin imao podrum sa buradima vina i rakije što je napekao od lane i što je naspremao i što je osušio slanine i šunke onomad, verovatno bi se obrukao za slavu ?!

slavska-trpeza.jpg

U neko doba baba se seti da je zaboravio dati tašti poklon što kupio na pijaci pa mater spomenu- Daj mi onu kesu što sam ti dao, pa na trenutak prekinu svirce koji su pojačavali ritam sa bećarcima pa reče pred svima;-  Ja moju taštu volem ko moju rođenu mater koju poštujem i ovim putem joj poklanjam ovo licidersko srce od srca dato i da nam je živa i zdrava sto godina ?! I stade je ljubiti pred svima onako već dobro nabaren od špricera. Tašta ostade u čudu kako ju je to pred svima njen voljeni zet nahvalio i izljubio da nije imala ni šta dodati ni oduzeti. A poznato je bila da ga nije baš mirisila kao zeta od kako su se vodali njina ćer sa njim jer bio poznat u selu kao bećar spreman na sve.

svadbeno-licidersko-crveno-srce_ogledalo_9x9.jpg

Tašta prihvati poklon koji je dobila od zeta i licidersko srce okaći oma uz ikonu da visi na zidu i poljubi ga usta, a kad su svirci to vide oma počeli sa njinim- Zora rudi, tašta zeta budi, ustaj zete da nam j…pa nastavili sa drugim masnim bećarcima do kasno u noć kad su kuma otpratili svirci kako su i došli s njim a ostali gosti već poodavno razišli svojim kućama. Baba sa svojima se spremao kući već dobro nabaren kad tašta iznese oklagiju koju je spremila za svog zeta, Evo ćeri ako ne bude dobar da imaš pri ruci ? A baba reče- Pa šta je to sad mama pa zar me nisi poljubila i da me sad voleš ko nikog svog tako si pred svima rekla ?- Rekla pa porekla i dalje mislim da si ti veliki bećar koga svi svirci i bircuzi znaju odavde do Bečkereka ?- A o onim tvojim ženturačama neću ni da govorim..Hvala na pažnji…

Autor:Goran Popnovakov 2017