NABIJAČA
Posle svadbe koja beše velika sa puno zvanica, rodbine i komšija okupljenih na sred šora sa svircima pijanog kuma i starog svata i bezobraznih bećaraca uvesaljavali sve prisutne. A sa bolonima rakije i mladog vina i mirisom pečenog mesa sve goste su ugostili domaćini i roditelji mladoženje sa povratkom od mladinih i prijatelja i sudbonosnim,, DA “ u seoskoj crkvi zauvek se vezali u jedan život…
Sve ono što je trebalo da bude sretno i potpuno je to da imaju svoju kuću koju nisu imali a živeli su već neko vreme u babinoj i zajedničkoj sobi, a snajka beše već u blaženom stanju pa je bio red da je konačno i naprave ?! I tako baba i njegov prijatelj sa kumovima i komšijama krenuli da kopaju temelj tek toliko da mogu ciglje postaviti a posle slamu stali ređati i blatom mazati i malterisati a vrata i prozore već imali gotove jer im je komšija Sreta stolar onomad pravio.
Danima su radili da stignu pre kiša i vetrina a i sretni dan se bližio..A kad su došli do krova baba reče- E sad je dosta sutra nastavljamo poso izjutra jer beše već veče palo i tako raziđu se svako svojim kućama. Pre prvih petlova baba usto da namiri svinje, sosa pravi fruštuk i kuva kafu a na astalu rakija i vino čeka kumove i komšije da stignu ?! Posle fruštuka krenuše dalje poslom, na krov podigoše trsku i lepo ušuškaše i sobe i izmalterišu sve po redu. Ostaviše par dana da se osuši i krenuli da molaju prvo krečom a ondak i mustrama po sobama svakom drugačijom. MIlina jedna kako je sve to bilo lepo kad su završili ni da su radili pravi majstori iz Beča il Pešte ?!
I tako završiše kuću a veliko useljenje slaviše sa svircima gdi im predhodno Otac Marko osveštao kuću i sve sobe sa oborima i avlijom. Useliše se mladenci u svoju kuću taman pred slavu i prinovu koja im je njihova snaja rodila na sreću i radost sve rodbine par dana kasnije..I tako ta nabijača i dan danas stoji u našem selu čitava kao i prvi dan kad je napravljena za podsećanje na neko lepše vreme kad su se ljudi družili i pazili na svoje bližnje !!!
Autor:Goran Popnovakov 2019