NAŠI UKUĆANI
Strašno je čuti i videti da neko od tvojih prijatelja i poznanika imaju stare i bolesne ljude u svojoj okolini i domovima gde su smešteni od raznoraznih bolesti, tipično za populaciju penzionera trećeg doba ! Ljudi u prošlim vremenima su obololevali i umirali od bolesti srca i drugih zaraznih bolesti, a životni vek je bio upola manji nego danas. Današnja medicina je toliko napredovala da su neke bolesti iskorenjene, a tipične bolesti srca i krvnog pritiska se leče novim lekovima koji su produžili životni vek nekoliko decenija.
Dok su se neke nove bolesti pojavile kao mentalne bolesti, bolesti raka. Koje su još u početnom stadijumu lečenja, ali ubrzano se razvijaju nove vrste lekova koja ako ništa drugo malo olakšavaju siptome i time sporije bolest napreduje.
I u našoj porodici postoje ukućani koji su proveli vek u nemaštini, silne ratne i posleratne godine koje su na njih ostavile tragove na koje su oni bili navikli. Dok ih je ova ubrzana civilizacija i napredne tehnologije potpuno sludila kako život brzo teče pored nas svih.
Polako ali sigurno se gube u njihovom svetu mašte ili nekom drugom vremenu koje su preživili ili čuli. Prisećaju se nekih stvari kao deca kad su bila, a novija im se polako brišu i osnovne stvari, lica i navike im postaju nepoznati ?! Teške su to stvari za prećutkivanje a i pomoći jer se mora se imati strpljenja i živaca, da bi se tim ljudima moglo pomoći na pravi način.
Dok s druge strane i nas ta prokleta starost čeka za koju godinu i bojimo se kakvi će mo mi biti u njihovim godinama, ako budemo doživili. Jer kako su krenuli za povećavanjem radnog staža i godine života za uslov za penziju, bojim se da će to biti nedostižan san za mnoge od nas.
Autor:Goran Popnovakov 2017